Klasično Biokovo

Svako malo me zaokupi ideja odlaska na Biokovo i često mi je na pameti, kao neka domaća zadaća koju nisam napisao.

E pa, napokon su se zvijezde poklopile i dogovaram s Lukasom tjedan dana Biokova. Odlazim dan ranije da malo "čačnem" nešto u Anića kuku, sutradan skupljam Lukasa u Karinu i krećemo put Biokova.

Za prvi dan odabiremo smjer Pepermint u stijeni Solila. Prema našim saznanjima, smjer nema ponavljanja i vrlo malo informacija se o njemu može pronaći. Na jesen su Lukas i Bruno, u sklopu GDSK-a, pronašli ulaz u smjer i preklinali prve tri dužine. Istina je da sam ih ja malo potaknuo u tome, ali bože moj, to je valjda to iskustvo koje dođe s godinama... Uglavnom, znajući gdje je ulaz i prve tri dužine, uspjeli smo smjer popeti slobodno i taman u sumrak izaći na vrh. Orijentacija u smjeru nije zahtjevna i ima dosta klinova, a potrudili smo se napraviti i fotoskicu. Treću i četvrtu dužinu (na staroj skici) smo spojili, treba pripaziti na trenje. Od dodatne opreme treba set friendova i par klinova (za sidrišta pojačati). U svakom slučaju, odličan smjer i svaka čast autorima (Gordan Anić, Gorazd Barač; 1981.g.) na usponu, i to prije 45 godina!

Nakon dana odmora odlučujemo se za stijenu Velikog Borovca i smjer Solja. Smjer je još davno slobodno ponovio Ivica Matković - Matan i ocijenio s VIII-, ali od tada nitko drugi u tome nije uspio (barem koliko ja znam) i stvorila se neka fama oko smjera. Kao veliki ljubitelj enigmatike, imao sam potrebu ući u smjer i osobno se uvjeriti o čemu je riječ. Detaljna dužina je ploča s tri stara spita i za Lukasovu visinu i raspon ocjena možda i je VIII- (6c+), dok bi za moje gabarite to bilo bliže 7a+. Dakle, potvrđujemo Matanovu ocjenu i preporučujemo smjer svima željnima dobre klasike, mi smo uživali. Smjer smo obojica popeli slobodno.

Dobro uhodani u režim dan penjanja - dan odmora, nakon ovakva dva klasika, red je da i mi ostavimo svoj trag na stijenama Biokova. Još od kad sam penjao smjer Juti Yak u stijeni Solila, za oko su mi zapale ploče desno od njega. Novi smjer smo započeli raditi između smjerova Juti Yak i Pepermint, a za sada smo napravili tri i pol' dužine. Mogu samo reći da čišćenje smjera i priprema za slobodni uspon iziskuju puno vremena. Više o smjeru kad ga završimo i slobodno popnemo - uskoro. Nadamo se samo da na prvo ponavljanje nećemo čekati 45 godina.

Psihički i fizički umorni i bez dana odmora, odlučujemo se za nešto ležernije - kako i priliči kraju izleta. Pošto ni Lukas ni ja nismo penjali Dalmatinski san, on se nameće kao logičan izbor. Kasni start, Lukasova konstantna glad i najavljena kiša u popodnevnim satima nas tjeraju da se malo požurimo kroz smjer. Uz pomoć mračnih vještina paralelnog penjanja uspijevamo popeti smjer za 2 i po' sata (2:35h), ja zadovoljan.

Iako često zapnem u Paklenici i nikako da odem do Biokova, moram priznati da mi je bilo baš lijepo, a i vrijeme nas je savršeno služilo. Stijene i pristupi katkad podsjećaju na Alpe i možda kvalitetom i visinom ne pariraju Anića kuku, ali ima nešto i u tome. Na Biokovu ima još puno potencijala, rekao bi Did: "okruženi kilometrima".

Hvala Tanji i Mišelu na gostoprimstvu, lijepo je kad netko cijeni i prepozna trud i vrijeme uloženo u penjanje.

9.3.2026. Pepermint (Solilo, Biokovo), 6c+ (VIII-), 400m - Siniša Škalec, Lukas Grbac Lacković (A0) - u prvoj dužini sjeo da izbije klin, sve ostalo slobodno, dvije najteže dužine popeo u vodstvu i na pogled

11.3.2026. Solja (Veliki Borovac, Biokovo), VIII-, 350m - Siniša Škalec, Lukas Grbac Lacković

14.3.2026. Dalmatinski san (Bukovac, Biokovo), 6b, 600m - Siniša Škalec, Lukas Grbac Lacković